Оригинален текст
Kao ti, nijedna zemljom
ne hoda;
nijedna zemljom ne dise,
a to me boli najvise.
Otkuda tu,
posle toliko vremena;
da slucajno se sretnemo,
skidas mu ruku s' ramena.
Ne idi ovim putem,
ne zelim cak ni senku tvoju;
ulica sto u gradu,
a, ti si eto, birala moju.
Tisina, strah u prolazu;
odlazim sada,
u svome porazu.
Ref.
Zovi me, nekad kada si sama
i niko nece to da zna.
Niko u sobi sa mnom nije,
i samo pitaj kako mi je;
barem jednom da kazem:
"dobro sam".
Zovi me, pozovi me
Ne idi ovim putem,
ne zelim cak ni senku tvoju;
ulica sto u gradu,
a, ti si eto, birala moju.
Tisina, ne pita kako si;
ako si srecna,
onda, neka si.
Zovi me, nekad kada si sama;
budna do jutra, kao ja.
Kada ti on iz kuce krene,
kada zamirise na mene
onaj maleni hodnik, koji znam.
Ref.
Zovi me, nekad kada si sama
i niko nece to da zna.
Niko u sobi sa mnom nije,
i samo pitaj kako mi je;
barem jednom da kazem:
"dobro sam".
Barem jednom da kazem,
"dobro sam".