Оригинален текст
Podno planina i orlovih krila 
 on je pio potok s izvora 
 vode su tekle, a srne bi rekle 
 raja eno malog Milana 
 
 Vatra s ognjista je grijala 
 pet sjenki sa zidova 
 a na zidu Zvezda crvena 
 Bijelo Dugme i Sveti Nikola 
 pored kuce stala u stali sjeno 
 ispod sjena maljutka 
 
 Sestra se bila dobro udala 
 a u brata firma krenula 
 al' otac je bio tmuran na dan 
 Arhandjela Gavrila 
 govorio je svecano rijecima predaka 
 
 Mog dedu su jurili Turci 
 a vaseg Austrija 
 ja sam bjezo od ustaskog noza 
 od tada sam sjed 
 
 Opet je vrijeme 
 da se Srpstvo 
 brani puskom 
 stante djeco u red 
 
 Fazila je bila meka svila 
 prava vila, samo bez krila 
 babo joj je trgovo kozom 
 od Visokog pa do Gorazdja 
 
 U kuci vazda osmjesi 
 baklava i puna tepsija 
 Imala je cetiri brata 
 cetiri vita jelena 
 al' majka je suzna klanjala 
 na prvi dan Bajrama 
 
 Babo je zborio mirno 
 kao stari hadzija 
 mora se djeco braniti Bosna 
 nasa jedina 
 zagleda se tad u brata, brat 
 nema sumnje pocinje rat 
 
 Bila je noc i bila je hladna 
 smjestena vjesta zasjeda 
 akciju su vodila cetiri brata 
 cetiri vita jelena 
 
 Odjeknu lelek klancima 
 prosu se krv rijekama 
 zive uhvatise par momaka 
 zivog i brata Milana 
 
 Kontraofanziva kao sto to biva 
 bila je zestoka 
 Srpsku vojsku vodio je licno 
 pukovnik Slavko Lisica 
 
 Noc se okrenu naopako 
 nema vise ni svitanja 
 po srusenoj carsiji lutao je Milan 
 trazec brata rodjena 
 al' umjesto brata ispod jorgovana 
 tajala je lijepa Fazila 
 
 Ti ides sada samnom jasna su pravila 
 tvoja braca drze moga brata 
 slijedi razmjena, nista ti se nece desit 
 ako budes pametna 
 
 Ref. 
 Al' ljubav udari cesto 
 tamo gdje ne treba 
 i kad joj se covjek najmanje nada 
 a kad ljubav udari strasno 
 tu stize i nesreca 
 i u plamenu sve obicno strada 
 
 Pet dana je sjedila u uglu 
 kao pet stotina godina 
 pet noci od straha 
 pet jutara bez dodira 
 
 Sesti dan se u njima 
 probudi luda bestija 
 sesti dan, kao san, ljubav se rodila 
 blagi dodir usnama, jebena je sudbina 
 
 Zar ti je mala Turkinja 
 mozak popila 
 zar ti nista ne znace 
 srpstvo i Sveti Nikola 
 
 Zar da ti brata na kolac nabiju 
 govorila je rodbina 
 zar ne znas da je rat, dje zivis ti 
 ona ostaje samnom jeb'te se svi 
 
 I uzalud je stig'o haber 
 da je spremna razmjena 
 uzalud je babo slao novce 
 vrati nam se jedina 
 moja je ovdje zadnja 
 ja ne idem od Milana 
 
 Ref. 
 
 Sve do zime nisu izlazili 
 iz svog malog brloga 
 prokleti da su Milan i Fazila 
 i od Boga i od naroda 
 
 Kazu da ih je grijala neka 
 djavolja ljubav vatrena 
 lazu da je ta vrela ljubav 
 jedne noci kucu zapalila 
 gorio je strasan plamen 
 iznad bosanskih planina 
 
 A vojska tvrdi da tjela 
 nisu nigdje nadjena 
 neke babe su ih vidjele 
 da lete poput andjela 
 
 Primila ih je Amerika 
 javio je novinar Reutera 
 ali nije znao tacno ko je dobio azil 
 Milan i Fazila il' Milana i Fazil 
 
 Ref. 
 
 Podno planina i orlovih krila 
 on je pio potok s izvora