Оригинален текст
Daj, zavrsimo sa pricom
steta bi bila da ne cujemo kraj
cuj, to zvone tvoje rijeci
k'o hod po staklu sa bosim stopama
Nek' je psovki, nek' je suza
bit cu svoja, necu se pretvarati
nek' je tebe na sto muka
sad budi musko, pa me barem ljudski ostavi
Ref. 2x
Jer napokon se budim iz sna
pa sam tuzna ni zbog cega
i ne mogu presutjet' jer znam
ti nisi onaj kojeg trebam
Ref. 4x