Оригинален текст
Jedna bela ruka po noci luta doleti pod moj prozor i tiho mi lupa Brzo je pustim unutra otresem sneg s kaputa i ljutim se sto se slabo obukla A ona me zove da setamo kroz grad jer ima puno toga da mi prica dok sedimo u svetlu iza stakla praznog, pokislog tramvaja