Оригинален текст
Moj prvi flert sa tobom 
 ljudi zarazeni zlobom 
 danas bi nazvali sramotom 
 starom patetiku suzi oko 
 kad se traka premota 
 na taj deo zivota, devedesetprve 
 
 Devdesetpeticom do sezdeset 
 nekog bloka na kraju 
 prestonice geta 
 gde me cekaju drugari 
 ko Titu partizani 
 
 Ko staje na Bugajia 
 mogi se divili, osluskivali 
 opcinjeni posmatrali 
 slusali price sto o tebi 
 tada pricaju dzukci matori 
 
 Legende o zivotu 
 muci roditelja tvojih 
 tvom rodjenju, detinjstvu 
 idejama i borbi 
 
 U kojoj svaki od nas 
 zeleo je biti vojnik 
 da do cinova bi dosli 
 cinili smo sta smo mogli 
 
 U fus garderobi 
 robovali tvojoj modi 
 posvecivali ti pesme 
 na okupljanjima nocnim 
 
 A miga sam kreket 
 plastikara jedan zvucnik 
 nisam mogo ni da slutim 
 koliko treba jos da ucim 
 
 Standardi tvoji tada 
 bejahu jos strogi 
 svako bio ti je poseban 
 ne jedan od mnogih 
 
 Al' smo bili mnogo mladi 
 ili samo mnogo losi 
 drugari dalji, prosli dan 
 danas ja se lozim 
 
 Morah sebi to da priznam 
 nakon dugog niza 
 godina provedenih 
 nemocan iz bliza 
 
 Da pratim ti odrastanje 
 formiranje tvog lika 
 jer gradom te je setala 
 fol ravnata ekipa 
 
 Zato dugo te pred 
 sobom ne nadjoh opravdanje 
 al' kada odose barabe 
 ko je vidao rane 
 
 Za odmor klonule 
 glave ko ti je ponudio rame 
 u cast organizovao slavlje 
 kad su mnogi rekli blam me 
 
 Za Delic tvoje paznje 
 nisam rekao za dzabe 
 dobro znas da mi nisi 
 samo stepenik za dalje 
 
 Znas da ne ljubim pare 
 gajbi provodim sate 
 biram reci, stvaram zvuke 
 to ti nesebicno dajem 
 
 Krijes interesovanje 
 ko da zelis da se kajem 
 sto nasa veza traje 
 kad te besan pita sa je 
 
 Ne zahvaljujes za pomoc 
 samo kazes ima boljih 
 na pitanje iskreni 
 samo se meskolji 
 
 Sto me vredjas svesno 
 lazes da sam te prodao 
 kao oni koje pilu 
 kad sam brze-bolje postao 
 
 Kad u ljagu sam dosao 
 tad zaboli me Makstor 
 kao izbusenog sacmom 
 vristim nije tacno 
 
 Tvrdis da ti se rugam 
 da se mnogo sa tobom sprdam 
 da sam mator ja za tebe 
 pitas da li imam muda 
 
 Da prihvatim sustinu 
 ono sto od uvek jesi 
 a ne pitas da l' fer si 
 prema meni reci 
 
 Ne pominjes svoj pad 
 i tesku krizu identiteta 
 ne pominjes da opet moze 
 svako ta te seta 
 
 I ne dovodis u pitanje 
 nase duge veze 
 uspeh da l' ce sutra 
 da me sutnes 
 
 Moram da zavrsim fakultet 
 da bih opstao na trzistu 
 u igri sa funisima 
 nemoj da se brecas 
 dok ne zavrsim sa pitanjima 
 
 Sta dobih od tebe 
 za sve sto sam dao 
 gledam kako za keku 
 opet lezes sa barabom 
 dok te pokriva polako 
 svojom teznjikastom sapom 
 
 Da ostanes uz mene 
 cinim uzaludan napor 
 teska otvara se zemlja 
 i crni pada ponor 
 moja dusa i telo 
 za uvek moj si porok 
 
 Ove noci neces spavati 
 Zavijen pred ekanom 
 u ritmu klimam glavom 
 pesmu pisem ti 
 
 U ritmu klimam glavom