Гледай видеото
Оригинален текст
Davno je bilo, ne ne bi spominjo imena ko' nas je to prod'o i koja je bila cijena nasih zivota sto Bog je uzeo il' nam dao, tri mjeseca pakla a onda je Vukovar pao, a i mi skupa s njim al' smo se predali hrabro mjesec dana nakon sto je umro Blago Zadro al' je ostala gorcina u grlu koje me zedja na pozive u pomoc da l' su okretali ledja ko' je Ovcaru prezivio ne pitaj sta je proso, u Stajicevu Nisu ja sam u Mitrovicu o'so 4 mjeseca logora, za svaki sekund oziljak pa izis'o u razmjeni kad je vec bio ozujak pa sta to znaci da sam imao srece sto sam ostao ziv, imali tu nesrece vece sto sam vidio i cuo ne to se ne da zaboravit nema doktora sto moze ove rane oporavit kao ni moju dragu sto bolest uzela mi jos prosle godine, dok moja Sara ima 3 ona me drzi na zivotu samo moja kcerka jeste i sjecanje na moje decke sa Trpinjske ceste Ref. Boli me sjecanje na dane slavne dane ponosne, al' borim se i ne dam se dok Dunav tiho protice i boli me istina sto nema onih koje volim ja pokriva ih zastava nek sanjaju u sjeni hrastova A moja mala Sara o tom ne zna nista ona zaspe sa osmjehom i sanja igralista kolace i bombone, a ne bombe i tromblone ko njen stari, ne vidi proklete demone ne vidi krvave rovove i popaljene krovove rodnoga grada, ona ne zna nist' o ovome i bolje da ne zna, nek je sretno djete samo zna da tata guta neke roza tablete kad ga boli glava, al' ne postoji taj prozac ni xanax za ove kosmare uvucene u mozak sto mi ne daju uklonit barikade i klade Zakopavam mrtve u proslost, a oni ih vade sta mi to rade ljudi ko da nisam sav svoj tresem se i drhtim, ko da nisam sav svoj dok me kupa hladni znoj, nesto u meni kipi peku me nasi haski, kundak zivota tuce zaista boli vraski opet sam pos'o, polako jer vise ne znam kako borit se protiv toga nimalo nije lako i ko da nemam nista drugo osim te granate al' neka i to ce bit dovoljno, ako se vrate Ref. O dragi Boze, kao da nije u snu kada koljena od krvi, a ja stojim bas na dnu a oko mene poklani, streljani, pretuceni unakazeni nevini i do smrti muceni odjednom i ja tonem u krvavom blatu al' mi Sara drzi ruku i vice, ne dam svog tatu i onda nestaje sva tama jer je andjeo nad nama pa nam salje oblak na kojem je Sarina mama moja draga zena, bljesti od suncevih snopova i smjeh moje kcerke, jaci od milijun topova mi zagrljeni sretni, zato placemo nas troje odjednom oko nas svi moji prijatelji stoje Svi jos uvijek lijepi, svi mladi ko na slici i svi mi u glas kazu da je dosao kraj bitci da zivim sad za zive, mrtvih samo da se sjecam pa se izljubim sa svima i to im obecam kazu zbogom i opet sve je isto ko i prije silni Dunav, na vodotornju se zastava vije ja se budim jer se Sara smije i rucice dvije mene grle oko vrata dokaz sreca u meni je Ref.