Оригинален текст
Kroz maglu se probija dan Konacno predah ti si mrtav, raskomadan ja ojadjen, nikakav kantonski rat se nastavlja Jos dvojica, trojica, petorica protrcase urlajuci u lovackom zanosu sjecam se samo je jos jednom cuo taj vrisak i to onog dana kad su ga iz centra poslali na zadatak Drhtao je skriven iza vrata teskih i nepokretnih naisli su kao i uvijek u paru polugoli, maskirani masakrirani spremni znoj mu je razlijevao boju po licu Ipak, tada ih se nije bojao bio je mlad, samouvjeren prkosan bio je zanesen, pun akcije Sada, sve ovo nas iscrpljuje jede nadali smo se da cemo cijelog zivota imati snage da zivimo ljudski u skladu s idejom o ratu Mislili smo, kada jednom dodje taj dan kad ispunimo svoj cilj odmorit cemo se, izmijeniti zivote otici vidjeti one isto tako slobodne krajeve A sad, tako dugo sve to traje a sad, tako dugo nitko ne umire a sad, tako, tako dugo smo zivi kao barabe