Оригинален текст
Kraj bagrema prodjoh starog sto opojni miris pruza i pogledah na bokore tek procvalih, zutih ruza Ref. Moj bagreme, ti i Mjesec sjajni vi ste moja davna uspomena jer na svijetu, niceg drugog nema da me sjeti na stara vremena Bagrem siri grane svoje a Mjesec je gleda, blijedi kako ona, svake noci u suzama, sama sjedi Ref. Sa usana njenih, blijedih tuzni osmijeh, Mjesec uze a niz lice, nekad lijepo potekose vrele suze Ref.