Оригинален текст
Opet smo jarane, posljednji gosti
u staroj krcmi ti i ja
nek violina jecaj struna
bolnoj nam dusi utjehe da
Dok s'nama nocas tuguju sati
i bezbroj zelja u nama vri
ima li nade da nam se vrati
sanak sto davno snivasmo mi
U dugom nizu prolaze dani
mladosti nase blijedi sjaj
ko kasni mehlem na ljutoj rani
cigane druze, pjesmu nam daj
On sa svojom, ja sa svojom tugom
procicemo kroz svitanje sivo
al' pamticu da sam s vjernim drugom
izgubljenu ljubav oplakivo