Оригинален текст
Do dva konja, a obadva vrana eno stoje cvrsto zauzdana ej a u koli sve mirise sijeno ajde zeljo da se povezemo Poljem ravnim pustit' cemo vrance neka lete bijesno neprestance ej neka lete, ma nikad ne stali od umora makar popadali Za svijet ljude ni briga nas nije komu volja nek nam se i smije ej sreca nasa, to su konji vrani 'ajmo zeljo, dok su razigrani