Оригинален текст
Kraj malene rijeke sto nemirno tece
jos i sada stoji jedan bagrem bijeli
u njegovoj sjeni dok je moja bila
jedno drugom mi smo u ljubav se kleli
Ref.
Sjetili se da je neko ceka
pokraj rijeke u jesenjoj noci
jedan covjek umoran od bola
ceka zenu koja nece doci
Dok bi vece divno obavilo polja
spustajuci veo po bagremu svenulom
ljubio sam usne kao plamen vrele
igrao se njeznom plavom kosom njenom
Ref.
Sad vjetrovi hladni u jeseni sjetnoj
zasipaju rijeku liscem koje vene
sve ostade isto na obali nasoj
samo ona vise nije pored mene
Ref.