Оригинален текст
Sreo sam je u malom kaficu
crveni su karanfili bili
dugo smo se drzali za ruke
ali srecu nismo osjetili
dugo smo se drzali za ruke
ali srecu nismo, nismo osjetili
Ref.
Izasla je tuzna iz malog kafica
i krenula nekud niz ulicu dugu
od bola mi tada rijec u grlu stade
hej, zivote, brate, sto razdvajas mlade
Sa suzama u ocima tuznim
nase jutro mi smo ispratili
a sjecanje ostalo je samo
jer oboje vjereni smo bili
a sjecanje ostalo je samo
jer oboje vjereni, vjereni smo bili
Ref.
Zivot ide svojim tokom dalje
crvenih ce karanfila biti
ali jutro kada sam je sreo
necu moci nikad preboliti
ali jutro kada sam je sreo
necu moci nikad, nikad preboliti
Ref.