Оригинален текст
Sreli smo se tako u jesenje dane
priroda je u snu umirala tiho
svelo, zuto lisce ogoljele grane
jesenji je vjetar polagano njih'o
polagano njih'o
I mene si srela u poslednjem casu
al' za tebe novog nicega ne bijese
kada zivot nade obori i rasu
a vjetrovi bijesni tad snove raznijese
Niceg vise nisi imala da dades
a da trazis novo to tek nisi smijela
ti se ipak masi da srce ukrades
jos jednom na kraju ti si ljubit' htjela
ti si ljubit' htjela
Da pobjegnem htjedoh no, ne krocih dalje
stadoh da posmatram to cudesno vrijeme
ako pogled boli bekrija je salje
i mene obuze tiho sazaljenje
Tvoja proslost stalna duboko me tisti
a povratka nema o moj stari druze
iako ti dusa u mukama pisti
sad ovi trenutci dobru nek' posluze
dobru nek' posluze
Sto god mogu dacu da ti bol ublazim
od srca ti nudim prijateljstvo svoje
zahvalnosti tvoje priznanja ne trazim
prijatelji samo bicemo nas dvoje
