Оригинален текст
Sjedim u parku, pored nase skole
stara klupa, u istom cvijecu
ovdje smo nekad, izmedju zvona
sjedjeli ja, i ona
Nasa je prica, zapocela tiho
njezne su bile prve njene rijeci
ovoj smo klupi, izmedju zvona
zurili ja, i ona
Ref.
Zazvoni zvono, u njenoj dusi
zazvoni jace, da se sjetis svega
sjecanje nek je, donese meni
iako sada volis samo njega
Zazvoni, zvono, u njenoj dusi
zazvoni jace, da se sjetis svega
sjecanje nek je, donese meni
iako sada voli njega
Nasa je prica, zapocela tiho
njezne su bile prve njene rijeci
ovoj smo klupi, izmedju zvona
zurili ja, i ona
Ref.