Влез Регистрация

Скрий

Забравена парола

Забравена парола? Въведи твоят e-mail адрес и ще ти изпратим link, с който да създадеш нова парола.

Назад

Затвори

Адреса на видеото във Youtube, Vbox7 или Vimeo

Оригинален текст

Naucila sam vremenom
poraze strpam u dzep
nasmejem se od srca
i shvatim da je zivot lep

Jer cesto progledas
tek onda kada izgubis sve
i cesto probudis se tek
onda kada ti sruse sne

I mislis da je zivot
svest, obecavajuci
places kada ostave
a ti ostavljajuci

Nisi nista crnji od
onog sto tebe rasplace
i nekako tvoje suze
ipak zabole najjace

Nekad predrasudom krenes
i jezik polomi kosti
zabacis udicu nesvesno
sta novi dan ti nosi

Uhvatis sebe u lazi
jer varas i sve se kosi
s paralelom da si srecan
mnogi govore - ako si

Svako ce srljati u novo
opet trazeci sebe
plase se mnogi od nas
kada nas proguta vreme

Dajes traga svakom danu
kad otkucaj boli tacnije
shvatila sam da je bas
pred svitanje najmracnije

Ref.
Ko te sve ocima gleda
a ne znas da mu je stalo
koliko puta si veran bio
manje nego malo

Bar jedno na kraju pati
drugo pokupi sav talog
ili prevarices svesno
ili ce ti biti zao

Ko te sve ocima gleda
a ne znas da mu je stalo
koliko puta si veran bio
manje nego malo

Jedno nauci da pati
dok se drugo igra vatrom
da pobegne srcu hladnom
je na kraju samo nagon

Djavo servira na tacni
sve sto se lako istopi
retko kad se desi da
se zelja s tudjom poklopi

Pa najgora vestica
ucini da stanu otrovi
klinci smo u dusi
primetis kad smeh se istrosi

U zadnjih pet minuta
mnogo puta cudo zakasni
i ne cujes sta zelis
kada sudbina se izjasni

Ponekad si slep kada
prizori su prekrasni
i opet placi kada ima
neko to sto nemas ti

Zastanes, izgubis vreme
zaneses se setom
onda juris k'o furija
posvadjan sa celim svetom

Jednog dana mazis kera
otkine ti kozu pokretom
sutra kad ti lize prste
nabodes ga osvetom

Kazes sta ne mislis
odlazis gde nisi hteo
bas ti smeta hladan pogled
a besan si kad je vreo

Gladan sitom ne veruje
razmisli kada si pribran
na vrhu il' na dnu
desno ili levo - biraj

Ref.

добави Превод

Зареди коментарите

Още текстове от Katarina Djordjevic Freeda