Оригинален текст
Nekad osjetim da ne marim
za svaki bol koji nosim
i hodam dan ulicom stradanja
na dlanu mi losa linija nadanja
I pitam se gdje je sreca zaspala
sa kojeg puta ja sam lose skrenula
Ref.
Oduvijek su prokleti svi oni
koji znaju voljeti
na drugoj strani uvijek ostanu
sto nisu htjeli, prah postanu
Ma oduvijek su prokleti svi oni
koji nisu zalili
sve da daju i sami ostanu
i sa bolom uvijek osvanu
Izgubljena u moru pitanja
i umorna sad od mnogih skitanja
a dan po dan i tako godina
samoca greh je za one kao ja
Ref.
