Оригинален текст
Svi su nekako ucili redu
kroz zivot ovaj idu ko po koncu
i moja ljubav, moja prva ljubav
i ona masta o slavi i novcu
Prijatelji moji sada su na cijeni
svaki put dodju kad im nesto treba
takav je zivot, uvijek ista prica
previse tuge, a premalo neba
Ref.
Kao da sam slucajno u igri
ja sam svoje tjerao do kraja
noc me tako zatekla na putu
pijana od tuge, zedna bez kraja
Tako smo daleko, o djetinstvo moje
u kome me mnogi jos i danas vide
ja njih ne mogu, ne slice na sebe
sve jasnije vidim kako vrijeme ide
Ref.
Ref.