Оригинален текст
Ka zraku suncevu kroz oblake
cekam da baci svitlost na mene
ka rijeka moru, tebi sputam se
da me oslobodi od planine
U tvome krilu topim snijeg
i oko mrzlog srca nakupljeni led
i ti me uvik cekas tu
zagrljen s morem, na dnu umornu
Neka sve gnjilo je, jo uvik volim te
Ka ptica zrno prosa trazim te
dok sticu zime tudje ledene
pa putem bacim kufer nevolje
da dodjem cist pod tvoje zidine
I sve ti grublje rici govore
ma sve su to rici ljubomore
a zato onda prodju cili svit
pa dodju opet tu, u tvome krilu umrit
Splite volim te jo, neka gnjilo je sve
ja jo uvik cutim miris tvoje ulice
neka guse me sad vise suze no smijeh
ja jos imam snage rec ti - Splite volim te