Оригинален текст
Crno-bila slika stoji
zaigrana lica, smij
prijatelji lipi moji
kad smo dica bili mi
Svaki kantun, punta srice
svaki tren ka zlatna nit
niko od nas ni zna di ce
di je draca, a di cvit
Ref.
Dok zivot moj ide svojoj jeseni
tvog prolice uvik zivi u meni
i Bogu fala da negdi u dnu duse
jos san uvik isto dite je
Sve smo sritni tili probat
i na dlanu ponit svit
male zvizde taknit s krova
kad smo dica bili mi
Po gitaru pa do skala
svak je svoje misto zna
da me mater nije zvala
jos bi tamo osta ja
Ref.