Оригинален текст
Svako jutro se budim negdje oko deset sati,
Idem lice prati, uvjezbana sema
Volio bih se tusirat' al' vode poslije osam vise nema,
Izadjem do balkona da sa trona vidim ulice grada,
Udahnem puna pluca I Alminoga smrada
Ma Mirnes ce valjda jednog dana sve to sredit,
[???] ce urediti, a Dita ce konacno pobjediti,
Uzet cemo sutra Radivoja Koraca kup,
Makar morali podmititi suce ko' sto podmicuju MUP,
Optimistican sam, a raja kaze-Edo nemoj srat',
Cekam dan kada cu se u podne moc' prat',
Nesto za namazat' trazim po frizideru,
Al' naso' sam samo sumnjivu konzervu, srecom imam rezervu,
Sa Arizone pastete I to one Argete,
Mijenjo sam je, za cigarete kod tete Nusrete,
Citam sportske, u fudbalu opet poraz,
Samo Ivica Osim nam moze osvijetlit' obraz,
Umisljeni fudbaleri, preplaceni pederi,
Ne mogu pobjediti, da se narod barem malo veseli,
Ma I ne treba nam pobjeda, od nje mi nemamo para,
Raja samo hoce Hljeba I igrara,
I tu I tamo da priuste sebi otic' kod mesara,
Za zimu par metara drva I uglja,
Mjesecno litra ulja, za pitu I baklave,
I litru sljive, da subotom slave,
Kad peru muda I sugave glave.
Yeah, yeah, yeah, Tuzlanska rapsodija
Sad ide dalje
U podne mi kuca moj kum na vrata,
U istoj jakni od rata, staroj mu kasni plata,
Kastofon fata, pusta rupu u zidu,
Samo njih slusa, svi drugi mu na je... zivce idu,
Osim Selme Bajrami zivce mu hrani, v
Olio bi da su sami I po noci I po danu,
Poce prividjati perverzije o njoj I banani,
Rekoh-sale, de matereti sale malo stani,
U centru smo na kafi, svi sjede k'o pravi,
Sve je to lazna sminka, u minici svaka klinka,
Svi oni fol puni para, svi praznog novcanika,
Svi samo ogovaraju, sjede I smekaju,
Cekaju da neko prodje ko na pisti,
U biti svi su isti puni medjusobne zavisti,
Al' mene to ne jebe nisu nista bolji od mene,
I oni su na burzi, socijala ko I ja,
Samo I'm ego neda da to pokazu svima,
A jednu te istu kafu ispijaju danima,
Nikog ne zanima, ekonomska kriza,
Svi su gladni viza, pa da vani namlate deviza,
Gledaju plakate po gradu, zahvalnice princu,
Na njegovom humanitarnom radu,
Hvala ti prince, vice na svakoj Dzamiji,
Pricaju I oni bradati I zene u samiji,
Jest vala da je bolje dao za skolstvo,
Al' onda mozda ne bi dobrocinitelj posto,
Sve je prosto, politika je jeftina ko Vitinka,
Narod zedan, pije, pa ne daje kritika,
Dok je UN vojnika niko se ne boji,
Svako kovanice [???],
Sretan da mu stoji, oci zatvori kad je lose,
Sjedi u cose, odvrne muziku do jaja, I sretne je raja.
Buraz, jos jedna strofa, jos jedna Tuzlanska rapsodija kaze...
Nekad, ne mogu bolje sutra cekati,
Ne mogu vise gledat' truli sistem kako me sise,
Al' evo nje, odma se lakse dise, poslije svake kise,
Dodje sunce, to je meni ona, sretan sam,
Imam Lanu I u dzepu dva marona,
Bez pardona ja I ona ljubimo se nasred ulice,
Poljubim joj lice, [???], ko dvije ptice lutalice,
Ko' dva galeba sa Save, ko' pis prave njujorske trave,
Ne postoje nikakvi problemi, nase dvije glave,
Ko' u Mahira I Alme, ljubav je tako jaka,
Vise nema crnjaka, nerviranja zbog seljaka
I forsiranja jebenih mother fucking narodnjaka,
Njih mi je bas dosta, ko' I teskog fizickog posla,
Al' taka je Bosna, mrzis je trijezan, pijan je volis,
I uvijek se molis, da bude bolje, ko' I prije rata,
Al' kasno je buraz malo sada,
Sada se treba prihvatit' jebenog rada, pusti tu [???]