Оригинален текст
Stizem u dva i deset
kroz noc juri vlak
brzi do njenog grada
nestaje kroz mrak
Na stanici ona ceka
snijeg stalno pada
vidim njeno lice
u svjetlima Beograda
Ref.
Dalekih zima
ne sjecam se vise
dalekih zima s njom
Zivimo poput ptica
predajemo se tisini
govori da me voli
u sobi, u bjelini
Pali svijece, karte gleda
vjeruje sudbini
a nebo stalno snijezi
na grad u bjelini
Ref.
Sad sam stranac, davno je bilo
mogu se samo prisjecati
izgubili smo
zao mi je
Ref.