Гледай видеото
Оригинален текст
Jer kad ostaris niko ne kuca na tvoja vrata ni potok s ribama od srebra ni mlado zdrijebe, vlazna oka ni jabuka u cvatu, niko Samo ja kad ostaris kao oblak u tvojoj kafi doci cu u krombi kaputu i cucu kad ti se moje ime omakne i krene, polako, sama od sebe posljednja suza za mene Ref. Jedan za drugim vozovi polako prolaze kao i obicno stavices kacune u prozore cini mi se da, mjesec ramazana pocinje pomalo je tuzno, kada ostaris